Znanje iz agrara potcijenjeno je, i to kroz čitavo društvo. Tu sliku moramo promijeniti, da bude sasvim normalno da vi platite jednog agronoma koji vam daje savjet isto kao što platite zubara ili molera. Kada zovnete molera, on samo kaže broj kvadrata puta cijena i završena priča, a kad pozovete agronoma, onda kažete školovani seljak. Ta potcjenjivačka slika mora se promijeniti. Na kraju krajeva, svi hoće da jedu, i to kvalitetno, ako im agronom ne treba, nek’ se sami snalaze. Pa ćemo da vidimo gdje ćemo dogurati.

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu 21. marta proslavio je 80 godina rada. Osnovan je prvog dana proljeća 1940. godine. Početak proljeća i jeste vrijeme kada se poljoprivrednici nakon duge zime ponovo aktiviraju. Počinje proljetna sjetva. To je bio povod da razgovaramo s dekanom Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muhamedom Brkom, ali ovih dana nezaobilazna tema svakako je i pandemija virusa korona.

U vrijeme širenja korona-virusa, u vrijeme kada se svaka zemlja okreće sebi, kada je najvažnije pitanje kako se prehraniti, poljoprivreda dolazi u prvi plan.

“Mjere koje je poduzela naša Vlada uglavnom imaju za cilj usporiti stopu širenja virusa. Trenutno propisane i preporučene mjere moraju se provoditi i, naravno, primjenjivati na svakog poljoprivrednog proizvođača. Ali ne treba paničiti i time zaboraviti na proljetnu sjetvu. Naravno da je zdravlje na prvom mjestu, ali ako uvjeti to dopuštaju, proljetnu sjetvu ne treba preskočiti. Kažu, ko ne zasije u proljeće, a imao je priliku, kajat će se cijele godine”, kaže Brka.

Važno je napomenuti, veli Brka, da se rad u poljoprivredi može izvoditi na uobičajen način i da je na taj način osigurano snabdijevanje hranom. Bez obzira da li se radi o brizi za životinje ili o potrebnim aktivnostima u uzgoju žitarica, o povrću, voću i vinogradarstvu, što podrazumijeva tok vegetacije, sve se mora dovršiti na vrijeme.

“U osnovi, treba napomenuti da, prema trenutnim saznanjima, prenos virusa korona od čovjeka na životinje nije moguć. Trenutno nema dokaza da se virus može prenijeti putem hrane. Međutim, ljudi mogu prenijeti virus na površine s kojima dolaze u dodir pa se na tim površinama mogu ustanoviti virusi. Stoga se eventualno pogođenim poljoprivrednicima savjetuje da poduzmu povećane higijenske mjere. To također ističe Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i Austrijska agencija za sigurnost hrane (AGES): ‘Poljoprivredni proizvodi i stoka sama po sebi ne predstavljaju opasnost. Morate se pridržavati općenito važećih higijenskih propisa’”, objašnjava Brka.

Njegova poruka stanovnicima Bosne i Hercegovine jeste: “Preporučujem svima onima koji imaju mogućnost da u svojim baštama zasiju ono što je karakteristično za područje u kojem žive uz konsultaciju s lokalnim agronomima, da se što više neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta zasije, kako bi zavisnost o uvoznim proizvodima bila što manja.”

STAV: Smatrate li da je ovo na neki način prilika da se okrenemo sebi i počnemo ulagati u vlastitu poljoprivredu?

BRKA: Ovo je ekstremna situaciju, ali iz ovakvih situacija moramo učiti. Ovo je odličan primjer naše zavisnosti od drugih kada je hrana u pitanju. Solidarnost je lijepa stvar i lijepo zvuči, ali vidite šta je EU uradila, zatvorila svoje granice i brine se o svom stanovništvu. Solidarnost ostaje po strani. Naši političari, ako trezveno budu razmišljali, moraju znatno više novca uložiti u poljoprivredni sektor i konačno stvarno prepoznati ovaj sektor kao strateški, a ne samo na papiru.

STAV: Možemo li doći u situaciju da nam nedostaje hrane s obzirom na to da smo dugo bili okrenuti uvozu, a lanci snabdijevanja sada se prekidaju?

BRKA: Lično se nadam da nećemo doći u situaciju da nam nedostaje hrane i bez obzira na veliku uvoznu zavisnost i trenutne probleme u lancu snabdijevanja. Hoću da vjerujem da ćemo ovu tešku situaciju prevladati, sigurno ne bez posljedica, ali da ćemo iz nje izaći jači.

STAV: S obzirom na to da je naša poljoprivreda ionako na prilično niskom nivou, sada imamo i trend iseljavanja stanovništva, posebno iz ruralnih dijelova. Šta nas u tom smislu očekuje u poljoprivredi, kakve su promjene na vidiku?

BRKA: Ako ljudi koji donose političke odluke ne budu shvatili da ova zemlja treba poljoprivredu, da mi nismo industrijska država, da smo država koja je zasnovana na poljoprivredi, ne možemo očekivati ništa pozitivno, možemo očekivati samo još veću eroziju ruralnog područja, u smislu odlaska cijelih familija. To više nije situacija u kojoj mlađi svijet napušta zemlju, mi smo već u situaciji da ljudi s porodicama koji su imali svoja imanja, bavili se uzgojem, proizvodnjom, sve napuštaju. Ja mislim da entitetske vlade moraju mnogo više ulagati u poljoprivrednu proizvodnju i ruralni razvoj. Bila je strategija razvoja poljoprivrede Federacije BiH od 2015. do 2019, to je ostalo u ladici iz nekog razloga. Ne ulazeći u to je li moglo drugačije, moralo je iz razloga što je ta strategija bila napravljena na način da se približavala strategiji Evropske unije, imali smo savjetnika koji je bio glavni pregovarač u pristupnim pregovorima Slovenije i Evropske unije. To je strategija koja je bila postavljena tako da se poljoprivredna proizvodnja modernizira.

Istina, to nije svima odgovaralo. Ali kada pravite neku reformu, ne možete zadovoljiti sve strane, morate odvagati šta je bolje, nešto i žrtvovati ako gledate šire, ako gledate u budućnost. Međutim, šta je bilo, bilo je, moramo se okrenuti budućnosti da popravimo što možemo. Ono što je dobar signal jeste da je budžet Ministarstva poljoprivrede FBiH za poticaje ove godine uvećan te da su ponovo unijeli tačku kapitalna ulaganja. Jedno je kada vi ulažete u kupovinu junica, ali kada to prerada ne prati, objekti ne prate, mehanizacija ne prati, onda nema efekta. Dakle, naša poljoprivredna proizvodnja i naši uzgajivači imaju dva strateška izazova, ne želim reći problema, jedan je modernizacija imanja i proizvodnje, a drugi edukacija. Modernizacija ne može bez edukacije. Nama se vrlo često na terenu dešava da farmeri izuzetno teško mijenjaju svoju ustaljenu praksu. Ono što očekujemo od farmera jeste da ne budu zatvoreni, konzervativni, oni moraju otvoriti vrata modernizaciji ako žele preživjeti i moraju sami u sebe ulagati, u obrazovanje. Vrlo često dešava se da farmer kaže: Ja želim modernizaciju, ali na račun nekog trećeg lica. Toga nema ni u Evropskoj uniji, ako ulažete u sebe, želite biti bolji, to nosi sa sobom i finansijsko ulaganje. S druge strane, država to treba poduprijeti subvencijama i prepoznati i podstaknuti ljude koji se istinski žele baviti poljoprivrednom proizvodnjom, što do sada možda i nije bio slučaj. Ako uzmemo u obzir koliko se novca u posljednjih petnaest godina upumpalo u poljoprivredu, a koliki je napredak, o tome bi se dalo diskutirati.

STAV: Novac je očito otišao negdje gdje nije trebao?

BRKA: U poljoprivrednoj proizvodnji na istom su nivou ljudi koji imaju dvije kravice i oni koji su ozbiljni proizvođači s 50, 60 ili 100 krava. A ne mogu biti. Mi to moramo promijeniti, ne mogu biti u istoj ravni. Ja zagovaram priču koja možda svima neće dobro leći na želudac, a to je da moramo definirati poljoprivrednu proizvodnju, koji je to broj grla da se jednog proizvođača može nazvati proizvođačem – nije isti onaj ko ima dvije kravice kao kućne ljubimce i onaj koji ima sto krava. Moramo reći: u sistem poticaja mogu ući farmeri koji imaju “x” broj krava i više, svi drugi moraju u ministarstvo za socijalnu skrb, ne kažem da su oni socijalni slučajevi, ali neka im ministarstvo za socijalnu skrb pomogne da dostignu prag, minimum, i automatski ulaze u sistem poticaja Ministarstva poljoprivrede, kako u biljnoj, tako i animalnoj proizvodnji.

STAV: Na jednoj strani imamo farmere “starog kova”, koji nisu spremni na edukaciju, a na drugoj novu generaciju poljoprivrednika kojima nedostaje stručnog znanja, spremni su učiti, ali ne znaju gdje mogu dobiti to znanje. Gdje oni mogu doći po savjet?

BRKA: Takvi ljudi, koji su, po mom mišljenju, ušli grlom u jagode, uvijek se mogu obratiti Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu za pomoć i savjet, pritom moram odmah napomenuti, to nije džaba, niko ne radi džaba, pa ni ovaj fakultet. I tu je ključni problem. Ljudi nisu spremni dati novac iz džepa kada je u pitanju edukacija u agraru. Znanje iz agrara potcijenjeno je, i to kroz čitavo društvo. Tu sliku u društvu moramo promijeniti, da bude sasvim normalno da vi platite jednog agronoma koji vam daje savjet isto kao što platite zubara ili molera. Kada zovnete molera, on samo kaže broj kvadrata puta cijena i završena priča, a kad zovnete agronoma, onda kažete: ejh, školovani seljak. Ta potcjenjivačka slika mora se promijeniti. Na kraju krajeva, svi hoće da jedu, i to kvalitetno, ako im agronom ne treba, nek’ se sami snalaze. Pa ćemo vidjeti gdje ćemo dogurati.

STAV: Poljoprivreda se u svijetu modernizira tako da se sve više koriste nove tehnologije, dronovi, vještačka inteligencija, nešto što je za naše uvjete skoro nepojmljivo. Šta je za nas modernizacija?

BRKA: Na našem fakultetu već imamo ljude koji koriste dronove u poljoprivredi, ali mi to nemamo u praksi zato što to košta. Mi često pitamo je li naša hrana zdrava – jeste, ali jedan od razloga što je to tako jeste taj što naši farmeri nemaju novca da kupuju skupe hemikalije i tretiraju usjeve. Da mi imamo novaca, možda bi i oni kupili skupe preparate i tretirali usjeve. I to je neka sreća u nesreći. Sa sigurnošću mogu reći da ćemo u budućnosti imati sve više i više tehnoloških inovacija koje će se koristiti u poljoprivredi. Za korištenje tih tehnoloških inovacija bit će potrebno veliko znanje kako iz primarne poljoprivredne proizvodnje, tako i iz tehničkih nauka. Ljudi koji se u budućnosti odluče baviti poljoprivredom morat će proći ako ne neki poljoprivredno-prehrambeni fakultet, onda zasigurno određene kurseve u okviru cjeloživotnog učenja koji će im dati neophodno znanje da krenu u poljoprivrednu proizvodnju. Ali neće moći ostati na jednom nivou. Morat će konstantno učiti i pratiti trendove iz svijeta.

STAV: Kako će izgledati poljoprivreda u budućnosti?

BRKA: Bit će izuzetno mnogo senzora koji će skupljati informacije, ljudi će morati imati neka znanja iz IT tehnologija, koje su već ušle u poljoprivredu. Primjera radi, imamo kontakte s Univerzitetom Sjeverna Karolina, koji kao i mi radi neke stvari s dronovima u poljoprivredi. Sad vi zamislite polje pšenice, pojavi se neko oboljenje koje morate tretirati. U sadašnjoj situaciji trebate uzeti traktor, ući u polje i tretirati područje i usput pogaziti pšenicu. Ovako imate dron, on će snimiti stanje, dobit ćete sliku, identificirati koordinate zaraženog područja, zatim se skine kamera s drona, isprogramiraju koordinate i dron ide sa špricom i tretira zaraženo područje. Senzori, recimo, u stakleničkoj proizvodnji, definirat će sve – zračenje, količinu vode, svjetlost…, sve će biti dirigirano računarima. Ova će budućnost doći i u Bosnu. Vjerovatno to ima negdje i kod nas, ima ljudi spremnih da ulažu, a to će biti sve masovnije.

Priprema zemljišta radit će se uz pomoć tehnologije, na osnovu snimljenog zemljišta znat ćemo koliko đubriva u kojem dijelu treba unijeti, a ne kao sada da se baci iz ruke svugdje isto – to više neće biti slučaj. Prvo, ciljano se tretira, drugo, štedi se. I finansijski, a bogami i zemlju da ne zagađujemo više nego što je neophodno. Moramo razmišljati o održivoj poljoprivrednoj proizvodnji na način da ovo što danas radimo ne uništimo za generacije koje dolaze.

STAV: Budući da sela ostaju prazna, ima li i tu neke sreće u nesreći, u smislu da će oni koji se odluče baviti poljoprivredom moći objediniti veće posjede, jer sada su kod nas posjedi usitnjeni, i to predstavlja problem za razvoj poljoprivrede? Je li to sad neka nova prilika za poljoprivrednike?

BRKA: Ja se s vama potpuno slažem. Naša usitnjena imanja jedan su od izazova s kojima se naša poljoprivredna proizvodnja susreće. Neki dan sam provokativno predložio moguće rješenje u tom smjeru. Naime, kada prolazimo Bosnom, vidimo mnogo zaraslih, neobrađenih parcela. Mislim da bi jedno od rješenja moglo biti da ljudi koji imaju neobrađene površine moraju znatno više poreza plaćati u odnosu na ljude koji se bave poljoprivredom i obrađuju svoje posjede; oni koji obrađuju zemlju treba da budu što više oslobođeni dadžbina prema državi. To je stimulans onima koji hoće da rade i destimulans onima koji ne rade, koji možda sjede u inostranstvu, imaju strani pasoš, a u Bosni im 10-15 hektara zemlje zarasta. Kada ga oporezujemo, on će jednu-dvije godine platiti, pa će se zapitati čemu to vodi i možda doći u situaciju da iznajmi zemlju čovjeku koji želi da radi, ili je proda, ili možda sam investira. To je sreća u nesreći ili izlaz za budućnost. Dakle, ukrupnjavamo imanja, omogućavamo ljudima koji žele da se bave poljoprivredom da na velikim površinama proizvode ono što nam je potrebno.

Nekada me bude sramota voziti se kroz Bosnu kad vidim koliko je zaraslih parcela. Ne mogu vjerovati da je našim vlastodršcima svejedno kakvo nam je dvorište, a Bosna i Hercegovina naše je dvorište, naše ogledalo. Kad stranac uđe, vidi prvu sliku o nama, neće naše dvorište stranac urediti, moramo mi sami. To mora krenuti od lokalne zajednice, ona mora vršiti pritisak i na kantonalne i na entitetske nivoe vlasti, i na državni nivo, da se nešto promijeni. Imam utisak da je ovakva situacija dobra svima, niko ništa ne radi, ništa ne mijenja, niko ne snosi nikakvu odgovornost. Ja sam zaista razočaran što ljudi ne razmišljaju o budućnosti svoje djece. Ovo je sad situacija u kojoj su svi prepušteni sami sebi, nažalost.

STAV: Ako su svi prepušteni sami sebi i niko ne vodi računa o poljoprivredi, ako se dopusti taj stihijski pristup, čemu onda to vodi?

BRKA: Onda mi nemamo budućnosti. Ako se nešto drastično ne promijeni, mi nemamo budućnosti. Bit ćemo osuđeni da uvozimo kompletnu hranu. Vi kada sami proizvodite i izvozite hranu, cijena je konkurenta. Onog momenta kada ne bude konkurencije, kada ne budemo sami više proizvodili, onda cijena nekog proizvoda više neće biti četiri marke nego četrnaest. Ako mi sami ne možemo proizvesti hranu, a ja mislim da imamo resurse da možemo proizvesti dovoljno hrane za Bosnu i Hercegovinu, onda mi nismo bolje ni zaslužili. Ako trend ide u smjeru – jeftinije mi je kupiti u Holandiji i uvesti u Bosnu i Hercegovinu, onda bolje nismo ni zaslužili i nemamo šta očekivati. Stranac nam ne misli bolje nego mi sami sebi, sigurno. Stranac želi da zaradi. I mi želimo da zaradimo, ali od našeg truda.

STAV: Ali nije isto kupiti meso koje dođe iz Holandije i kupiti meso ovdje, od domaćeg proizvođača.

BRKA: Potpuno se slažem. Bio je jedan ministar, neću ga imenovati, koji je vlasnik jedne mesne industrije. Razgovarali smo o poticajima. U to vrijeme još nije bilo poticaja za uzgajivače goveda za proizvodnju mesa u sistemu “krava-tele”. Mi smo na 37 posto neiskorištenih pašnjačkih površina, i to je prilika za ljude koji žele da ubace pasmine koje po 365 dana budu vani, gdje se može proizvoditi znatna količina mesa. Tada smo pregovarali da se dadne nekakav podsticaj, nekakva nada ljudima zato što se bave tim uzgojem. Taj ministar kaže: “To se meni ne isplati.” Moja konstatacija je bila: Ministre, to se ne treba vama isplatiti, to se treba isplatiti uzgajivačima i ljudima u Bosni i Hercegovini. On kaže: “Meni je jeftinije uvesti meso iz Holandije po 4-5 maraka, nego davati ovdje poticaj.”

Vi kada uništite jednu poljoprivrednu proizvodnju, meso iz Holandije upitne kvalitete više neće biti ni približno po današnjoj cijeni, a osim toga, kada uništite proizvodnju, treba vam minimalno tri godine da pokrenete tu proizvodnju s nivoa na kojem je bila prije nego što je nestala. Vrlo često se kod nas dešava da trgovački lobiji uopće ne razmišljaju o kvalitetu. Kad uzmete u obzir koliko vode uvezemo… To je jedan paradoks, da država koja je možda najbogatija vodom u Evropi uvozi vodu u vrijednosti višoj od sto miliona maraka godišnje. Mi smo specifičan slučaj, je l’ piše da je nešto iz inostranstva, odmah mislimo da je bolje, a imamo toliko dobrih domaćih proizvoda. To je van pameti. Valjda je to neki kompleks koji nosimo sa sobom. Uvijek je nama neko vladao i govorio nam šta treba da radimo.