Svjetski dan voda se obilježava svake godine 22. marta, još od 1993. godine, kada ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) proglasila globalnim podsjetnikom na važnost vode i održivog upravljanja vodnim resursima. Ideja je bila jednostavna – skrenuti pažnju na to da, iako je voda osnovni resurs za život, milioni ljudi širom svijeta i dalje nemaju pristup čistoj vodi za piće. Od tada do danas, ovaj dan je postao prilika da se razgovara o problemima, rješenjima i, ako budemo baš optimistični, napretku u zaštiti ovog dragocjenog resursa.

A sada, pređimo na Bosnu i Hercegovinu. Da li imamo razloga za slavlje ili bismo se trebali zabrinuti?

Bosna i Hercegovina: Zemlja bogata vodom?

Kad mislite na prirodne ljepote BiH u suštini mislite na vodu, krenimo od Starog Mosta u Mostaru na rijeci Naretvi, Tekije u Blagaju uz izvor rijeke Bune, Plivska jezera i mlinčići u Jajcu, slapovi Štrbački buk i Japodskim otocima u Nacionalnom parku Una, Trebinje na rijeci Trebišnjici, vodopad Kravice, vodopad Skakavac, Prokoško jezero, rafting na Uni, Drini, Vrbasu, Neretvi i tako dalje. Prema tome možemo reći da je Bosna i Hercegovina zemlja vode.

Ako pogledate zvanične statistike, BiH je u prilično dobroj situaciji kad je voda u pitanju. Na godišnjem nivou, obnovljivi vodni resursi procjenjuju se na oko 37 milijardi kubnih metara. Rijeke poput Bosne, Drine, Neretve i Une donose naizgled obilje vode. Prosječna godišnja količina padavina iznosi 1.255 mm (raspon 706 - 3.259 mm zavisno od lokacije)​, u Sarajevu je to 1250 mm godišnje, dok poređenja radi Berlin ima 571 mm, Pariz 637 mm, Helsinki 682 mm, a „kišni“ London 557 mm godišnje.

Međutim, problem nastaje kada se malo dublje zagrebe ispod površine

• Geografska raspodjela nije ravnomjerna – dok sjever zemlje ima relativno stabilne vodne tokove i ravnomjerni raspored tokom godine, dobiva u prosjeku manje padavina, sa druge strane Hercegovina, prostor sa prosječnim padavinama preko 2000 mm sve češće pati od suša.
• Klimatske promjene donose sve više ekstrema – suše tokom ljeta i jesenje i proljetne poplave postaju pravilo, a ne izuzetak. Snijeg je sve rjeđa pojava! Mnogi će primijetiti da su zime u njihovom djetinjstvu bile po dva ili tri mjeseca prekrivene snijegom, dok danas to više nije tako. Ako i padne snijeg otopi se za par dana.
• Podzemne vode su u padu – prema dostupnim analizama, u posljednjih 30 godina zabilježen je pad nivoa podzemnih voda do 2 metra u pojedinim regijama.
• Visoko naseljeni gradovi poput Sarajeva se sve češće suočavaju sa redukcijama vode, dok rijeka Bosna bilježi zabrinjavajuće niže nivoe nego ranije

Drugim riječima, vodu imamo, ali njome ne upravljamo baš najbolje.

Ko je ovdje zadužen za vodu?

Kada govorimo o upravljanju vodama u BiH, situacija se može opisati kao administrativni labirint, a što je karakteristika svakog sektora. Umjesto da se vodama upravlja po principu riječnih slivova, kod nas se to radi administrativno – što znači da se rijeke „po potrebi“ dijele između različitih nadležnosti.

• Federacija BiH i Republika Srpska imaju odvojene institucije, sa različitim zakonima i strategijama (ili nedostatkom istih).
• Ključni akteri su Agencija za vodno područje rijeke Save, Agencija za vodno područje Jadranskog mora i Javna ustanova „Vode Srpske“.
• Ministarstva na entitetskim i kantonalnim nivoima često ne sarađuju efikasno, a budžeti za vodne projekte su nedovoljni.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                

Navodnjavanje u BiH?

Ako mislite da je situacija s vodosnabdijevanjem loša, čekajte da čujete za navodnjavanje.

• Samo 2% obradivih površina u BiH se redovno navodnjava – što je smiješno niska brojka za zemlju koja se između ostalih privrednih grana oslanja i na poljoprivredu. Ovaj podatak je nezvaničan već 20 godina. Ne postoje pravi podaci o površinama koje se navodnjavaju niti o vodi koja se troši za navodnjavanje. Tu smo u potpunoj magli. Većina novih nasada podiže se uz sistem za navodnjavanje tako da je moje lično uvjerenje da je ovaj procent mnogo veći. Prema podacima Europske Agencije za Okoliš (2018) poljoprivreda troši oko 40% ukupne godišnje potrošnje vode u Evropi. Voda se troši na navodnjavanje, pa ipak sekcija koja razmatra ovu problematiku u okviru entitetskih strategija upravljanja vodama je svedena na jednu stranu teksta.
• Pametni sistemi za navodnjavanje su rijetkost, iako istraživanja pokazuju da bi automatizovani sistemi mogli smanjiti potrošnju vode i do 30%, uz značajno smanjenje potrebe za radnom snagom! Pametni sistemi navodnjavanja mogu smanjiti troškove korištenja vode, precizno dozirajući vlagu biljci „na kašiku“ tačno kada, gdje i koliko treba, što u konačnici rezultira manjim razvojem biljnih bolesti, boljim iskorištavanjem prirodnih resursa, većim prinosima bolje kvalitete. Primjer jednog takvog voćnjaka imamo i kod nas na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu, ako postoji interes, ulaz slobodan uz prethodnu najavu.
• Infrastruktura za navodnjavanje je u katastrofalnom stanju, sa zastarjelim sistemima i velikim gubicima vode. Ono što je u dobrom stanju jesu bazeni na području Mostara i Bune, do kad – to je pitanje.

Zaključak? Bosna i Hercegovina gubi bitku sa sušom, a poljoprivrednici se i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na kišu – što, s obzirom na sve neregularnije padavine, nije baš strategija za budućnost. Ovo je ograničavajući element razvoja moderne poljoprivredne proizvodnje u BiH, jer će farmeri u ovakvim uslovima birati radno neintenzivne kulture koje mogu podnijeti određeni nivo suše, kao što je kukuruz, ječam, krompir, ozima pšenica i sl., kulture sa kojima BiH ne može parirat našim komšijama koji imaju ravnice i černozem.

Klimatske promjene: Ekstremi postaju nova normala

Ako vas sve prethodno nije zabrinulo, evo još nekoliko podataka iz naučnih istraživanja:

• Temperature u BiH rastu za 0,3 - 0,6°C po deceniji, a ljeti i do 1,2°C po deceniji​.
• Padavine su sve intenzivnije i uz visoka variranja u prostoru i vremenu  – umjesto blagih kiša koje bi mogle natopiti tlo, sve češće imamo obilne pljuskove koji uzrokuju poplave, eroziju i klizišta.
• Povećanje godišnje evapotranspiracije: 5,96 - 32,14 mm po deceniji​
• Povećanje deficita vode u tlu: 14,49 mm po deceniji​
• U ljetnim mjesecima količina padavina je smanjena do 12 mm po deceniji, dok su ekstremne suše 2012. i 2017. pokazale koliko BiH može biti ranjiva.

Drugim riječima, vrijeme više nije saveznik.

Rješenja? Postoje, ali...

Šta nam je činiti? Stručnjaci već neko vrijeme zagovaraju:

1. Pametno i integralno upravljanje vodama, koje bi uključivalo praćenje svih izvora, količina i korisnika vode.
2. Digitalizaciju podataka – precizni senzori i satelitski sistemi mogu pomoći u boljem planiranju korištenja voda. Postavljanje i uvezivanje mreže meteoroloških stanica
3. Povećanje navodnjavanih površina – jer se oslanjanje na kišu više ne može smatrati ozbiljnom strategijom. Ovo može biti i problem, jer sve aktivnosti i regulative koje provodi EU idu u pravcu zaštite prirodnih resursa, to što uslovljava i smanjenu podršku za nove sisteme za navodnjavanje.
4. Odbacivanje administrativnog pristupa upravljanja vodama i prelazak na slivni pristup, gdje bi se rijeke tretirale kao cjeline, a ne kao fragmentirane entitetske nadležnosti. U današnje vrijeme na žalost ovo predstavlja politički problem!
5. Aktivnosti za zaštitu tla od degradacije, bez zdravog tla nema ni pitke vode!

Međutim, sve ovo zahtijeva političku volju, ulaganja i – najvažnije – promjenu svijesti. Dok se mi premišljamo, rijeke se isušuju, suše se intenziviraju, a vode je sve manje tamo gdje nam najviše treba. Tu je i sve prisutniji problem zagađenja, o kojem treba pisati poseban tekst. Jedan kolega mi je jednom u šali rekao da se tehnika mjerenja vodostaja naših rijeka zove „Kesometrija“, obzirom na kese koje se mogu vidjeti na drveću uz njenu obalu.

Na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu već se provode naučnoistraživačke i obrazovne aktivnosti kako bi se doprinijelo rješavanju ovih izazova. Jedan od primjera je nedavno završeni H2020 projekat SMARTWATER, koji je kroz saradnju sa evropskim partnerima omogućio razvoj modela preciznog navodnjavanja, edukaciju stručnjaka i kreiranje otvorenih alata za proračun potreba za vodom u poljoprivredi u uslovima klimatskih promjena.

Zaključak: Hoćemo li konačno nešto poduzeti?

Svjetski dan voda nije samo još jedan datum u kalendaru. To je prilika da se ozbiljno zapitamo – kako želimo upravljati resursom bez kojeg nema života?

Ako ne promijenimo način na koji razmišljamo o vodi, lako bi se moglo desiti da jednog dana umjesto redukcija pitke vode pričamo o nestašici. A to je priča koju niko ne želi čuti.

Sretan Svjetski dan voda!

Tekst piše: prof. dr Sabrija Čadro

Fotografija: Sabrija Čadro

Izvori:

https://doi.org/10.1016/j.agwat.2024.108699

https://doi.org/10.17707/AgricultForest.70.1.21

https://doi.org/10.17707/AgricultForest.69.2.08

https://doi.org/10.17707/AgricultForest.65.3.02

https://doi.org/10.5513/JCEA01/25.2.4183

https://doi.org/10.1007/978-3-031-47467-5_7

https://www.researchgate.net/publication/319867215

https://doi.org/10.1007/978-3-030-40049-1_2

https://doi.org/10.1016/j.iswcr.2018.11.002