• DOBRODOŠLI NA WEB STRANICU POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENOG FAKULTETA

DR. MILKA POPOVIĆ O PREKOMJERNOM UNOSU SOLI: MIJENJATI NAVIKE IZ KORIJENA

DR. MILKA POPOVIĆ O PREKOMJERNOM UNOSU SOLI: MIJENJATI NAVIKE IZ KORIJENA

Na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu javno predavanje o temi konzumacije soli i njenog utjecaja na zdravlje održala je doc. dr. Milka Popović s Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.


Uoči samog predavanja, s ovom uvaženom gošćom iz Novog Sada razgovarali smo o tome koliko je opasna po zdravlje velika količina soli, koje su posljedice i na koji način se izboriti s ovom navikom.

"Aktivnosti koje smo u okviru Instituta za javno zdravlje Medicinskog fakulteta u Novom Sadu sproveli u pogledu kontrole unosa soli su i međunarodno prepoznate, s obzirom na to da je riječ o zaista ozbiljnom poduhvatu u smislu prevencije i očuvanja zdravlja", skrenula nam je odmah na početku pažnju doktorica Popović.

Veoma ozbiljno, nastavlja, treba pristupiti problemu prekomjernog unosa soli, koji dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema.

"Svjetska zdravstvena organizacija je, kao i sva vodeća, naučna i stručna tijela, prepoznala da je prekomjerni unos soli jedan od najznačajnijih faktora za prevenciju brojnih hroničnih bolesti. Nažalost, u savremenom svijetu od ovakvih bolesti, a naročito onih koje su povezane s ishranom, boluje ogroman broj ljudi. Svaki dan se susrećemo s teškim bolestima i posljedicama i neki od faktora rizika su takvi da na njih ne možemo utjecati. Međutim, postoje brojni faktori koje možemo lako ili manje lako spriječiti", kaže Popović.

A da bismo to mogli, ističe, potrebno nam je određeno znanje, kao i da mijenjamo okruženje u kojem živimo, ali i naučimo da prihvatimo zdrave životne stilove i navike.

"Nažalost, u našem okruženju postoji jedna ukorijenjena navika prekomjernog unosa soli, dosoljavanje hrane a da je i ne probamo. Čak i ne smatramo da ćemo, ukoliko jedemo naprimjer 300 grama hljeba dnevno, unijeti veliku količinu soli. Analize sadržaja soli u hljebu ili pecivu pokazale su da, bez obzira na nešto nižu koncentraciju u sto grama soli, zbog količine osnovne namirnice koju konzumiramo u većim količinama praktično unosimo sol. Hljeb i pecivo predstavljaju najznačajniji doprinos u ukupnom, velikom unosu soli", naglašava Popović.

Velike količine soli nalaze se, dodaje, i u suhomesnatim proizvodima koji također predstavljaju značajan dio ishrane u našoj regiji.

"Zbog toga su zemlje Istočne Evrope i naše regije prepoznate kao zemlje koje imaju visok unos soli. S druge strane, prepoznate su i kao zemlje s izuzetno visokom učestalošću hipertenzije, odnosno visokog krvnog pritiska", govori dr. Popović.

Direktna posljedica velikog unosa soli, neposredno nakon konzumiranja takvog obroka može biti, napominje, skok krvnog pritiska, naročito kod osoba koje su posebno osjetljive na sol.

"To se zovu sol-osjetljive osobe. Istraživanja su pokazala da i opća populacija, čak i djeca, mladi, zdravi i odrasli mogu da imaju ozbiljne posljedice zbog konzumiranja prevelike količine soli. Osim hipertenzije, posljedice mogu biti velike, poput karcinoma želuca", smatra Popović.

Smatra kako će se u budućnosti pojaviti jasni dokazi koji će povezati stanje prekomjernog unosa soli na zdravlje.

"Iz tog razloga, smanjenjem unosa soli možemo da se borimo na više frontova, protiv visoke učestalosti hipertenzije i onoga što se kod nas u populaciji smatra normalnim, a to znači da nam sa starenjem raste krvni pritisak. Međutim, to nije normalno, to je posljedica prevelikog unosa soli. Pokazalo se da takva pojava ne postoji kod one populacije ljudi koja unosi manje od 5 grama soli dnevno", tvrdi Popović.

Istraživanja, nažalost, pokazuju da unosimo dvostruko više soli nego što je dozvoljeno.

"U nekim zemljama koje su vrlo karakteristične po visokom unosu soli, kao što je Turska, zatim zemlje Azije, gdje se jede mnogo usoljene hrane, trostruko više od preporučene količine soli, veliki je faktor rizika za razne bolesti. Iz tog razloga se u svim zemljama frontalno donosi strategija, odnosno akcioni plan za smanjenje unosa soli", priča nam Popović.

Mada se manji unos soli može postići dobrovoljno, to s druge strane, smatra naša sagovornica, uvijek stvara otpor kod proizvođača hrane, jer je hrana s više soli definitivno ukusnija.

"U restoranima znaju da se, ukoliko je slanija hrana, troši i više pića, tako da su to stvari koje stvaraju otpor pravoj primjeni svih mjera unosa soli. Zato je važno da naučimo da smanjenjem unosa soli možemo smanjiti rizik od raznih bolesti. Kada formirate svoje prehrambene navike, njih je mnogo teže mijenjati", ističe Popović.

Zemlje članice EU zbog toga su, kaže nam, donijele određene propise koje zahtijevaju postupno smanjenje unosa soli i u tim zemljama prednjači Velika Britanija.

"Britanci su sa nekih početnih 11,6 grama soli uspjeli za nekoliko godina smanjiti unos soli na osam grama. Ako ne naučimo djecu kako da se pravilno hrane, ako ih ne nudimo slanom hranom, ali ni slatkišima, to je dobro za početak. Čak i odrasli s formiranim prehrambenim navikama mogu za vrlo kratko vrijeme svoje receptore na jeziku naviknuti na manji sadržaj soli. Istraživanja su opet pokazala da bez obzira na to što hrana na početku djeluje manje ukusna, nakon prilagođavanja na manje količine soli, postanemo svjesni pravog okusa hrane i ta hrana počinje da ima okus hrane, a ne okus soli", govori Popović.

Otkriva nam podatak do kojeg su došli u Novom Sadu.

"Jedan prosječan obrok brze hrane zadovolji cjelodnevne potrebe. Ukoliko se ne odreknete hrane kao što je supa iz kesice, koja predstavlja koncentrat soli, vi jednim tanjirom supe unesete polovinu vaših dnevnih potreba. Naravno, pored toga ćete konzumirati i nešto drugo i količina soli je tada ogromna. Cijelo društvo mora pristati da svi pomalo smanje unos soli, da bi rezultat bio efikasan. Smatra se da bi se unosom soli do 5 grama dnevno, godišnje u svijetu globalno sačuvalo tri miliona života", kaže Popović.


Objavljeno: 29.01.2020