Ideja vodilja panel diskusije „Fixing the Agri-Food Backbone: Making Advisory and Cooperative Systems Work“  je bila da održiva poljoprivreda počinje jačanjem povjerenja u lokalnim zajednicama i povezivanjem proizvođača, zadruga, istraživača, savjetodavnih službi, poslovne zajednice i institucija.

Facilitator, Prof. dr Aleksandra Nikolić izvrsnim je izborom pitanja oblikovala poticajno okruženje i potaknula razmjenu raznolikih iskustava međunarodnih eksperata iz pet zemalja s tri kontinenta:

• Prof. dr Bastiaan P. Reydon, Economic Advisor for Land Reform Settlement Cooperatives, Brazil
• Markus Peixoto, Ph.D., President of the Brazilian Society of Rural Economics, Administration and Sociology, Brazil
• Carlos Rydrstorm, National System for Innovation and Rural Development (SINDER), Uruguay
• Riddler LU, professor, founder and CEO of Beehive Data Technology, Taiwan
• Silvio Šimon, Ph.D., Head of the Sector for the Implementation of Rural Development Measures and Interventions, Ministry of Agriculture, Forestry and Fisheries of the Republic of Croatia

Iako se iskustva i performanse agribiznis sistema razlikuju, panelisti su se složili oko nekoliko ključnih područja koja će oblikovati budućnost proizvodnje, distribucije i potrošnje hrane na planetu, ali i u svakoj lokalnoj zajednici.

Povjerenje, saradnja, poštovanje potreba lokalnog područja, profesionalno upravljanje pokretano modernim tehnologijama, efikasna razmjena iskustava i sposobnost zajedničkog kreiranja inovacija ključevi su daljeg napretka. Diskusija je naglasila i važnost ohrabrivanja i uključivanja mladih, ali i žena u strukture odlučivanja na svim nivoima: od farmi i zadruga, preko institucija koje podržavaju sektor, do administracije koja kreira javne politike.

Održivost mora postati dio načina upravljanja. Zaštita zemljišta, vode i biodiverziteta, kao i prilagođavanje klimatskim promjenama, zahtijevaju dugoročno razmišljanje i rješenja prilagođena stvarnim potrebama proizvođača.

Zadruge su više od zajedničkog plasmana proizvoda ili organizacija koje obezbjeđuju inpute. Kada su profesionalno vođene i zasnovane na povjerenju, mogu povezivati proizvođače s tržištem, pretvarati farmere u poduzetnike koji razumiju potrebe svih poslovnih aktera, omogućiti razvoj novih proizvoda, stvarati dodatnu vrijednost i jačati otpornost ruralnih zajednica.

Digitalna transformacija agri-food sektora je počela i odvija se na različite načine, ali uvijek počiva na povezivanju ljudi i znanja. To nam omogućava da optimiziramo procese i predviđamo potrebe, a da doprinos sektora bude vidljiv u kvalitetu življenja, očuvanju okoliša i zdravlju populacije. Umjetna inteligencija, IoT, savremena mehanizacija i digitalni alati mogu ubrzati modernizaciju, ali njihov uspjeh zavisi od dostupnosti stručne podrške, relevantnog znanja i aktivnog uključivanja poljoprivrednika u razvoj rješenja. Savjetodavne službe moraju postati epicentar novog digitalnog sistema: omogućiti farmerima da učestvuju u transferu znanja i praksi te pomoći u oblikovanju novih formi istraživanja i razvoja, poput građanske nauke i „živih laboratorija“.

Mladi moraju biti pokretači promjena, a ne samo nasljednici postojećih sistema. Njihove kompetencije i spremnost na primjenu novih tehnologija prilika su za generacijsku obnovu poljoprivrede i modernizaciju zadruga.

Ove poruke snažno se povezuju s vizijom Društva 5.0, društva u kojem su digitalne tehnologije u funkciji ljudi, zajednica i održivog razvoja. U takvom pristupu inovacije nisu sâme sebi cilj, nego sredstvo za unapređenje kvaliteta života, konkurentnosti i odgovornog upravljanja prirodnim resursima.

AGRICONFERENCE 2026 pokazuje zašto su interdisciplinarni dijalog i međunarodna razmjena iskustava neophodni za transformaciju prehrambenih sistema. Budućnost neće oblikovati izolovani akteri, nego oni koji znaju povezati nauku, praksu, tehnologiju, tržište i društvenu odgovornost.

Održiva poljoprivreda budućnosti gradi se saradnjom, a inovacije počinju kada znanje postane zajednička snaga